Česta pitanja

Da bi ispunila svoju odgovornost za zaštitu ljudskih prava, nemačka vlada je objavila Nacionalni akcioni plan za poslovanje i ljudska prava (NAP) u 2016. godini – implementacija Vodeći principi UN o poslovanju i ljudskim pravima za Nemačku.

NAP je bio važan prvi korak i oslanjao se na to da kompanije primenjuju zahteve na dobrovoljnoj osnovi.

Status ove dobrovoljne implementacije je revidiran od 2018. do 2020. godine u okviru širokog procesa praćenja. Proces je ispitao u kojoj meri kompanije sa sedištem u Nemačkoj sa više od 500 zaposlenih ispunjavaju svoje obaveze provere ljudskih prava u skladu sa NAP-om.

Rezultati su pokazali da je samo 13 do 17 odsto pregledanih kompanija ispunilo zahteve NAP-a, što znači da je promašen cilj koji je savezna vlada postavila od najmanje 50 odsto „usaglašenosti sa NAP-om“.

U ovom slučaju, koalicioni sporazum predviđa da nemačka vlada preduzme zakonodavne mere i da se zalaže za obavezujuće obaveze provere na evropskom nivou.

Više informacija o NAP-u možete pronaći ovde.

Zakon o dužnoj analizi lanca snabdevanja predviđa da su sledeće kompanije obuhvaćene zakonom:

  • Preduzeća, bez obzira na njihovu pravnu formu, koja imaju sedište, glavno mesto poslovanja, administrativno sedište ili registrovano sedište u Nemačkoj.
  • Počevši od 2023.: Kompanije sa najmanje 3.000 zaposlenih (uključujući radnike na određeno vreme), tj. 600 kompanija u Nemačkoj.
  • Počevši od 2024: kompanije sa najmanje 1.000 zaposlenih (uključujući radnike na određeno vreme), cca. 2.891 kompanija u Nemačkoj.
  • Strane kompanije sa sedištem ili glavnom kancelarijom u Nemačkoj u smislu člana 13d nemačkog trgovačkog zakona ako ovo sedište ili kancelarija ima najmanje 3.000 ili 1.000 zaposlenih.

U slučaju povezanih preduzeća (u smislu člana 15 Zakona o nemačkim berzanskim korporacijama), podaci o zaposlenima se razmatraju zajedno. Računaju se i radnici na određeno vreme i zaposleni koji su upućeni u inostranstvo.

Kompanije koje su u okviru zakona dužne su da primenjuju odgovarajuću dužnu pažnju u celom lancu snabdevanja. Oni treba da uspostave sistem dužne pažnje koji se zasniva na ključnim elementima dubinske analize ljudskih prava .Nemački nacionalni akcioni plan za poslovanje i ljudska prava (NAP).

Prema odeljku 3 Zakona o dužnoj pažnji u lancu snabdevanja, obaveze dužne pažnje uključuju:

  • Uspostavljanje sistema upravljanja rizicima
  • Definicija unutrašnje odgovornosti
  • Redovne analize rizika (jednom godišnje i na ad hoc osnovi)
  • Uspostavljanje preventivnih mera u sopstvenom poslovanju i kod direktnih dobavljača
  • Sprovođenje korektivnih radnji
  • Uspostavljanje žalbenih mehanizama
  • Sprovođenje due diligence-a zasnovanog na riziku kod indirektnih dobavljača
  • Dokumentacija i izveštavanje

Kompanije su dužne da preispituju efikasnost preventivnih mera, korektivnih mera i žalbenih mehanizama na godišnjem nivou ili kada dođe do značajnih promena.

Due diligence obaveze za kompanije generalno se odnose na ceo lanac snabdevanja, ali u praksi su stepenovane:

  • U sopstvenom poslovanju i sa direktnim dobavljačima (direktnim ugovornim partnerima): Obaveza sprovođenja analize rizika, preventivnih i korektivnih mera.
  • Kod indirektnih dobavljača (u dubljem lancu snabdevanja do dobavljača sirovina): Obaveza sprovođenja analize rizika, preventivnih i korektivnih mera ako kompanija ima „potkrepljeno znanje“ (vidi pitanje 6) o kršenju ljudskih prava.

Povezana preduzeća u smislu člana 15. Zakona o berzi na koja društvo ima odlučujući uticaj su deo sopstvenog poslovanja društva. Lanac snabdevanja je definisan od ekstrakcije sirovina do isporuke proizvoda ili usluge krajnjem kupcu. Pokriva „sve korake u Nemačkoj i inostranstvu koji su neophodni za proizvodnju proizvoda i pružanje usluga“. Ovo takođe uključuje korišćenje potrebnih usluga, kao što je transport ili međuskladištenje robe.

Od kompanija se ne očekuje da garantuju da će sanirati sve rizike u lancu snabdevanja. Međutim, od kompanija se očekuje da pažljivo sagledaju rizike u svojim lancima snabdevanja i da preduzmu odgovarajuće mere (npr. obuke) da eliminišu ili ublaže rizike.

Pored toga, neće biti  odgovornosti za radnje trećih lica  u lancu snabdevanja. Zakon koji je sada usvojen pojašnjava da zakon ne stvara dodatne osnove odgovornosti. Radnici u inostranstvu već danas mogu tužiti na nemačkim sudovima za naknadu štete ako smatraju da im je neka nemačka kompanija prekršila prava. Međutim, po pravilu se primenjuje pravo zemlje u kojoj je šteta nastala.

Ono što je novo u Zakonu o dužnoj analizi lanca snabdevanja jeste da oni koji su pogođeni imaju mogućnost da ovlaste domaće sindikate i nevladine organizacije (NVO) da ih zastupaju u građanskim parnicama putem pravnog instrumenta zastupničkog postupka. Sindikat ili nevladina organizacija mora imati stalno prisustvo, ne sme biti profitabilna i, u skladu sa svojim statutom, mora se baviti ljudskim pravima na više nego privremenoj osnovi.

Kompanije moraju sprovesti procese dužne pažnje u vezi sa rizicima povezanim sa indirektnim dobavljačima (sa kojima nemaju direktan ugovorni odnos) ako imaju „potkrepljeno saznanje“ o mogućim kršenjima ljudskih prava u nižem lancu snabdevanja.

Zakon definiše „potkrepljeno saznanje“ kao „činjenične indikacije koje čine mogućim kršenje ljudskih prava ili ekološke obaveze kod indirektnog dobavljača“. Ovo je „proverljiva i ozbiljna informacija o mogućem kršenju ljudskih prava ili životne sredine“.

Na primer, ove činjenične indikacije mogu uključivati:

  • Kompanija je primila informacije kroz svoje žalbene mehanizme
  • Nadležni organ je obavestio kompaniju
  • Organizacije za ljudska prava izveštavaju o zloupotrebama
  • Opšte je poznato da postoje određeni rizici za ljudska prava u regionu ili industriji indirektnog dobavljača
  • U prošlosti je bilo incidenata kod indirektnog dobavljača.

Ako postoji potkrepljeno saznanje, kompanija mora:

  • Sprovedite analizu rizika
  • Utvrditi odgovarajuće preventivne mere prema učiniocu prekršaja
  • Uspostavite i primenite koncept za minimiziranje i sprečavanje relevantnog kršenja

Ponovite njegovu izjavu o politici prema potrebi.

Pitanje adekvatnosti se često postavlja u kontekstu toga kakav uticaj, na primer, kompanija ima na mnogo većeg dobavljača. U osnovi, prilikom sprovođenja due diligence-a – odnosno analize rizika, preventivnih i korektivnih mera – „odgovarajući način postupanja u skladu sa obavezama dubinske pažnje” definisan je sledećim kriterijumima:

  • Priroda i obim poslovne aktivnosti
  • Sposobnost preduzeća da utiče na direktnog izvršioca prekršaja
  • Tipično očekivana težina kršenja, reverzibilnost kršenja i verovatnoća kršenja.
  • Priroda uzročnog doprinosa riziku.

Upotreba ovog fleksibilnog termina ima za cilj da uzme u obzir činjenicu da kompanije i njihovi lanci snabdevanja veoma variraju.

Ako su manje kompanije direktni dobavljači kompanijama obuhvaćenim Zakonom, od njih se može zahtevati da sprovode procese dužne pažnje u pogledu ljudskih prava kroz svoj ugovorni odnos (u koji, na primer, mogu biti sadržana očekivanja u vezi sa ljudskim pravima).

Međutim, prema Zakonu o dužnoj analizi lanca snabdevanja, mnoge obaveze po svojoj prirodi ne mogu se preneti. Na primer, čak i ako veliki kupac obuhvaćen zakonom zahteva od manjeg dobavljača da analizira rizike u određenoj meri, manja kompanija ne podleže obavezi izveštavanja i obelodanjivanja relevantnih organa i javnosti. Niti bi bio podložan merama kontrole ili sankcijama BAFA.

Brojne usluge podrške su već dostupne za mala i srednja preduzeća. Na primer, Responsibe business Hub u okviru Privredne komore Srbije nudi individualne, besplatne i poverljive savete  o tome kako da sprovede dužnu pažnju ljudskih prava u poslovnim procesima.

Zahtevi nemačkog Zakona o dužnoj analizi lanca snabdevanja zasnovani su na Vodeći principi UN o poslovanju i ljudskim pravima. Ovaj međunarodno priznati referentni okvir to jasno predviđa

  • države imaju dužnost da štite ljudska prava („državna dužnost da štiti“), i
  • kompanije imaju odgovornost da poštuju ljudska prava („corporate due diligence“).

Nemački Zakon o dužnoj pažnji u lancu snabdevanja obezbeđuje kompanijama jasan, proporcionalan i razuman pravni okvir za ispunjavanje obaveza provere ljudskih prava, zasnovan na zahtevima Vodećih principa UN.

Mnoge kompanije su se već pozabavile zahtevima za praćenje ljudskih prava i implementirale odgovarajuće procese od objavljivanja Vodećih principa UN-a.

Prednosti zakona se pre svega vide u pravnoj jasnoći, transparentnosti i jednakim uslovima.

Srbija je među zemljama koje su izdale Vodič za ljudska prava i poslovanje Srbija.

Od nemačkih kompanija se ne traži da obezbede da su sva ljudska prava u potpunosti zagarantovana svim ljudima zaposlenim u njihovim operacijama i lancima snabdevanja. Dužnost zaštite ljudskih prava je na državi, pre svega na državi u kojoj narod živi.

U tom pogledu, od nemačkih kompanija se ne očekuje da garantuju slične standarde ljudskih prava u drugim zemljama kao na primer u Nemačkoj.

Međutim, očekuje se da se uspostavi „adekvatan i efikasan“ sistem upravljanja rizikom u pogledu rizika po ljudska prava i obaveze u vezi sa životnom sredinom (Odeljak 4, stav 1).

Adekvatnost se zasniva na sledećim kriterijumima: Priroda i obim poslovne aktivnosti, sposobnost kompanije da utiče na direktnog počinioca prekršaja, tipično očekivana težina prekršaja, reverzibilnost prekršaja i verovatnoća da će se povreda desiti. kao i prirodu uzročnog doprinosa riziku (član 3. stav 2.).

Prema članu 4, st. 2, „efikasna“ označava „mere koje omogućavaju identifikaciju i minimiziranje rizika po ljudska prava i životnu sredinu, sprečavanje, zaustavljanje ili minimiziranje kršenja ljudskih prava i ekoloških obaveza, ako je preduzeće izazvalo ili doprinelo ovim rizicima, kršenja u okviru snabdevanja“. lanac“.

Princip „angažovanja pre povlačenja“ („Befähigung vor Rückzug “) je eksplicitno sadržan u zakonu. To znači da se nemačke kompanije podstiču da se ne povlače iz regiona sa nižim standardima, već da rade lokalno sa svojim dobavljačima ili unutar industrije kako bi minimizirali rizike.

Čak i u slučajevima ozbiljnih kršenja ljudskih prava, raskid poslovnog odnosa je opravdan samo ako su prisutni sledeći faktori:

  • Ozbiljno kršenje
  • Pokušaji da se rizik ublaži ne uspevaju u određenom roku
  • Ne postoje druga blaža sredstva za ublažavanje
  • Povećanje uticaja ne obećava

Zakon pojašnjava da sama činjenica da država nije ratifikovala relevantne ugovore ne zahteva raskid poslovnog odnosa.

Nemačke kompanije moraju da podnesu godišnji izveštaj BAFA (Federalnoj kancelariji za ekonomske poslove i kontrolu izvoza) o sprovođenju obaveza dužne pažnje; oni takođe moraju objaviti izveštaj na mreži.

Izveštaj mora da pruži razumljive informacije o:

  • Koje rizike za ljudska prava i životnu sredinu je kompanija identifikovala
  • Šta je kompanija uradila da ispuni svoje obaveze dužne pažnje
  • Kako kompanija procenjuje uticaj i efektivnost preduzetih mera
  • Kakve zaključke izvlači iz procene za buduće delovanje.

Izveštaj mora biti javno dostupan na internetu najkasnije četiri meseca nakon završetka fiskalne godine i mora biti dostupan sedam godina. Poslovna i poslovna tajna moraju biti propisno zaštićene. Format elektronskog izveštavanja se razvija kako bi se smanjio teret za preduzeća.

Sprovođenje zakona kontroliše Savezna kancelarija za ekonomske poslove i kontrolu izvoza (BAFA).

Nemačke kompanije moraju podneti svoj izveštaj najmanje četiri meseca nakon završetka fiskalne godine; organ pregleda izveštaje i takođe vrši inspekcije.

Nadležni organ može da zahteva od preduzeća da preduzmu konkretne mere, zahtevaju plan u roku od tri meseca, pozovu lica i zahtevaju obaveštenja, uđu u poslovni prostor i pregledaju i pregledaju dokumente i evidencije.

U svrhu izvršenja, organ može nametnuti periodične kazne. Oni mogu iznositi do 50.000 evra.

Zakon predviđa novčane kazne ako nemačka preduzeća ili njihovi dobavljači u lancu snabdevanja krše određene obaveze (namerno ili iz nemara). Ovo uključuje, između ostalog, ako analiza rizika nije sprovedena ili je nepotpuna, korektivne mere nisu preduzete ili nisu preduzete na vreme ili ako se dokumentacija ne sprovede.

Pored toga, hemačka preduzeća mogu biti isključena iz javnih ugovora na period do tri godine, ako je novčana kazna u određenom minimalnom iznosu (granični nivo u zavisnosti od težine prekršaja: 175.000 evra ili 1.500.000, 2.000.000, 0,35% od godišnji promet) je nametnut.

U aprilu 2020. komesar EU za pravosuđe Rejnders najavio je nacrt obavezujuće uredbe za celu EU o dužnoj pažnji u lancima snabdevanja. Istovremeno, u martu 2021. godine, Evropski parlament je usvojio rezoluciju sa preporukama Komisiji o korporativnoj dužnoj pažnji i odgovornosti. To znači da Evropski parlament preporučuje da Komisija EU uvede evropsku direktivu o dužnoj pažnji. Komisija EU je 23. februara 2022. predstavila nacrt direktive o obavezama korporativne održivosti. Kao direktiva, uredba bi morala da se implementira u nacionalno zakonodavstvo država članica.